Preventiva i savjeti

Preventiva

Štenci se prvi puta cijepe u dobi od 6 do 8 tjedana. Do te dobi štite ih specifična protutijela majke koja su dobili sišući prvo mlijeko kolostrum. Cijepe se viševalentnom vakcinom protiv slijedećih bolesti: štenećaka, zaraznog hepatitisa, parvoviroze, leptospiroze, zaraznog laringotraheitisa i parainfluence. Vakcina potiče stvaranje specifičnih protutijela za nabrojane bolesti. Imunost nakon cijepljenja ne nastupa odmah već se razvije za 3 do 4 tjedna po cijepljenju. Prve godine života štence valja vakcinirati dva puta u razmaku od 3 do 4 tjedna. Preporuča se docjepljivati životinje jednom na godinu radi održavanja trajnoga imuniteta jer od nabrojanih bolesti psi mogu oboljeti i uginuti i u starijoj dobi. Prije vakcinacije pse je poželjno očistiti od crijevnih nametnika. Bolesni psi, psi prije transporta te prije velikih fizičkih napora ne smiju se cijepiti.

20150808_084438

Psi se cijepe i protiv bjesnoće jedanput godišnje. To cijepljenje je zakonski obavezno na području Republike Hrvatske. To cijepljenje je obavezno i za štence koji navrše 3 mjeseca starosti.

Bjesnoća je virusna zarazna bolest i prisutna je na cijelom području RH. Od nje obolijevaju i divlje i domaće životinje a i čovjek. Bolest je smrtonosna. Psi i mačke svakodnevno mogu biti izloženi virusu i stoga , ako se ne cijepe, predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi. Bolest se prenosi kontaktom sa zaraženom životinjom, najčešće ugrizom. Psi i mačke najčešće se zaraze od oboljelih lisica.

Mačke prije vakcinacije valja očistiti od crijevnih nametnika. Mačke se cijepe u dobi od 8 tjedana i to vakcinom protiv sljedećih bolesti: panleukopenije mačaka, zaraznog rinotraheitisa i kalici virusa mačaka. Sve su to virusne bolesti za koje nema lijeka i smrtnost je velika. Postoji vakcina koja potiče imunost protiv mačje leukemije (FeLV) koja je dosta raširena u mačjoj populaciji. Prije ovoga cijepljenja trebalo bi mačku testirati na FeLV i FIV. Test je jednostavan, izvadi se krv i za 10 minuta imamo rezultat. Mačke se mogu vakcinirati i protiv klamidije. Mačke u dobi od 8 tjedana i starije cijepe se dva puta s nabrojenim vakcinama u razmaku od tri do četiri tjedna. Za održavanje imunosti mačke valja cijepiti jedanput godišnje. Ne smiju se cijepiti bolesne i gravidne mačke. Mačke se mogu cijepiti i protiv bjesnoće jedanput godišnje.

20150504_143814

Štenci se u čiste od crijevnih nametnika već u dobi od dva tjedna. Zaraze se crijevnim glistama još u majčinoj utrobi, znači prije rođenja, a nakon rođenja sišući majčino mlijeko. Stoga valja posebnu pažnju posvetiti dehelmintizaciji skotnih kuja. One se čiste jedanput u toku graviditeta nakon 40 dana skotnosti. Nakon poroda, pravilo je da se isti dan čiste i kuje i štenci. Za štence postoje preparati u obliku paste, tekućine i tableta koje im se daju jednokratno u usta. Aplikacija tih preparata je jednostavna i ponavlja se u određenim razmacima. Npr., pasta se ponavlja svaka dva tjedna do drugog mjeseca života šteneta, zatim jedanput mjesečno do šestog mjeseca.

Odraslim psima daju se tablete tri do četiri puta godišnje. Broj tableta koje dajemo psu ovisi o njegovoj težini.

20151213_095323

Mačići se od crijevnih nametnika čiste u dobi od tri tjedna. Preparati za dehelmintizaciju se ponavljaju svaka tri tjedna do dobi od 3 mjeseca. Mačići stariji od 3 mjeseca i odrasle mačke čiste se svaka tri mjeseca jednokratnom primjenom preparata koji mogu biti u obliku tableta, paste ili ampule. Koji preparat odabrati ovisi o dobi, veličini mačke i spretnosti vlasnika da može mački dati tabletu. Ako je to nemoguća misija, preporučuju se ampule koje su jednostavne za aplikaciju (tekućina se izlije na kožu vrata, duž kralješnice), čime se osim crijevnih nametnika (glista i trakavica), uništavaju i buhe, krpelji i daje se prevencija dirofilarioze (bolest prenose komarci) tijekom mjesec dana. Odrasle mačke koje žive u prirodi i love plijen treba jednom mjesečno tretirati protiv crijevnih nametnika.

300820131028

Čišćenje pasa i mačaka od crijevnih nametnika je vrlo važno kako za kućne ljubimce tako i za vlasnike jer neke gliste i trakavice mogu zaraziti i ljude.

U ambulanti je moguće obaviti i pregled izmeta (koprološka pretraga) pomoću kojeg se vide jajašca određenih parazita pod mikroskopom i na osnovu toga se može preporučiti liječenje.

Koji su simptomi parazitarnih invazija u pasa i mačaka ?

Životinje imaju veliki trbuh, dlaku neurednu i bez sjaja, često povraćaju ili imaju proljev, usporen im je rast i gube na težini. Ako je invazija velika, mogu i povraćati snopove glista.

  1. Buha ima tijekom čitave godine – najviše ljeti.

  2. Buhe koje vidite na psu predstavljaju samo 5% ukupne populacije buha, što znači da 95% populacije čine razvojni oblici buha (kukuljice, larve i jajašca) koje ne vidite, ali se nalaze u okolišu bilo u stanu, kući ili dvorištu. Nakon određenog vremena, iz razvojnih oblika izlegu se odrasle buhe i tada dolazi do invazije!

  3. Buhe grizu i ljude.
  4. Buhe kod životinja uzrokuju alergijske dermatitise, prenose trakavicu Dipylidium caninum, prenose bakteriju koja je uzročnik zarazne bolesti hemobartoneloze. Od te bolesti obolijevaju psi, mačke, ali i ljudi. Ljudi obole ako ih zaražena mačka ogrebe.

20151213_094840

  1. Treba istovremeno tretirati sve životinje u kućanstvu. Najbolje je životinje tretirati preventivno, dok još nema buha i tako spriječiti masovnu invaziju okoliša s buhama.

  2. Ako su vam buhe posvuda po kući, u tepisima, ormarima, krevetima morate usisati stan i oprati sve što je perivo. Postoje sprejevi insekticidi kojima možete tretirati određene površine u kući.

  3. Mačke se tretiraju jednom mjesečno jer spot-on sredstva (ampule) ne štite duže.
    Psi se mogu tretirati sprejevima, ogrlicama, tabletama, spot-on sredstvima…

Koji preparat odabrati ovisi o mnogim faktorima, tj. ako se pas često kupa, mnogi preparati gube na efikasnosti, neki psi ne vole i gube ogrlice, neki vlasnici zaborave redovite mjesečne tretmane pa se zbog toga odlučuju za ogrlice. Treba koristiti sredstva koja uništavaju odrasle i razvojne oblike (larve) buha. Tretmani se moraju kontrolirano provoditi nekoliko mjeseci ako invazija buha postoji, jer se inače nećete riješiti buha.

Krpelja ima tijekom čitave godine, ali ipak su najaktivniji u proljeće i jesen. Ima ih nekoliko rodova i žive na zelenim površinama oko kuća, u parkovima, livadama, šumama…
Krpelji se odmah ne pričvrste na kožu već se jedno vrijeme kreću kroz dlaku tako da ih pažljivim pregledom možemo uočiti i skinuti s kućnog ljubimca (najuočljiviji su na bijeloj dlaci). Nakon što se pričvrste, tj. ugrizu životinju, teško ih je vidjeti u dlaci prvi dan. Vidljivi su i opipljivi pod prstima kada se nahrane krvlju i povećaju svoje tijelo (zadak) nekoliko puta. Ako ih pas ili mačka češanjem ne skine, kada su nahranjeni otpadnu sami sa životinje u okoliš tako da ih ne morate niti vidjeti.

20151031_114052

Kako skinuti krpelja s kućnog ljubimca?

Prvo pravilo je da krpelja ničim ne tretirate. To znači da ga ne mažete uljem, alkoholom ili nečim drugim jer će on tada, ako je zaražen, ispustiti dodatne otrove u organizam životinje.
Najlakše ga je skinuti pomoću plastične kukice (vidi sliku). Kukicom se sigurno iz kože izvlači krpelj zajedno s glavom. Ako nemate kukicu, uzmite rukavice, primite tijelo krpelja s prstima i lagano ga zakrenite u obrnutom smjeru kazaljke na satu i izvucite ga van. Ako je krpelj velik, to nije problem, ali ako je sićušan tako da ga ne možete primiti prstima, tada preporučujemo posjet veterinaru.

20151124_090115

Krpelji su jako opasni. Osim što sišu krv i ako ih je puno na životinji mogu uzrokovati anemiju, oni prenose bakterije, parazite (protozoe) i viruse koji su uzročnici mnogih opasnih bolesti u pasa, mačaka i ljudi. Jedan krpelj može prenositi različite uzročnike bolesti i zaraziti životinju te uzrokovati kod nje istovremeno nekoliko bolesti.

Bolesti koje krpelji prenose psima na području Europske unije su granulocitna anaplazmoza, babezioza (piroplazmoza), borelioza, erlihioza, krpeljni meningoencefalitis, hepatozoonoza, infektivna ciklička trombocitopenija, hemobartoneloza. U RH je proširena babezioza, erlihioza, borelioza i hemobarteneloza.

Babezioza je najčešća u proljeće i jesen. Počinje naglo s visokom temperaturom i malaksalošću životinje. Što se prije započne s liječenjem, manja su oštećenja u tkivima bolesne životinje. Bolest se može zakomplicirati u smislu akutnog zatajenja bubrega, žutice, hepatopatija, poremetnji zgrušavanja krvi. Prognoza je tada loša. Ako nije došlo do komplikacija, oporavak je dug i traje najmanje mjesec dana.

Borelioza (Lajmska bolest) je bolest koju isti krpelj prenosi na psa, mačku i čovjeka.

Hemobarteneloza je bolest koju mačkama i psima mogu prenijeti krpelji i buhe. Uzročnik uzrokuje kroničnu infekciju eritrocita. Čovjeka može inficirati zaražena mačka ogrebom.

Simptomi bolesti nakon uboda krpelja kod većine bolesti se javljaju nakon 7-21 dan, dok se kod borelioze klinički simptomi u psa razvijaju unutar 5 mjeseci.

Nakon ugriza krpelja, psa treba promatrati nekoliko dana tj. tjedana. Ako uočite bilo kakve promjene u ponašanju, umaranje tijekom šetnje, slabiji apetit, tamnu boju mokraće, temperaturu, bol u mišićima, šepavost, posjetite veterinara.

Psi i mačke bi se trebali preventivno tretirati protiv krpelja čitavo vrijeme tijekom rizičnog razdoblja (od kraja veljače do kraja studenoga). Proizvodi mogu imati repelentni učinak tj. odbijati krpelje da se ni ne prihvate. Druga skupina proizvoda je ona koja ne odbija, ali ubija krpelje u roku od 24 sata nakon što se prihvate.

20150416_142748

Zadah iz usta je čest problem kod pasa i mačaka. Javlja se u svih dobnih skupina, a najčešće u starijih životinja. Vlasnici to često primijete i tada dođu po savjet u ambulantu. Zadah iz usta je simptom paradontalne bolesti. Te bolesti su učestale kod pasa i mačaka i od njih boluje između 60 i 80% pasa starijih od 3 godine. Bolesti usne šupljine počinju upalom zubnog mesa. Ona se već kod nekih životinja može javiti u drugoj godini života, a nastaje taloženjem ostataka hrane na zubima uz rub desni (gingive). U tim naslagama razvijaju se bakterije, a nakon određenog vremena na njih se veže kalcij uz pomoć sline i nastaje zubni kamenac. On uzrokuje upalu desni (gingivitis). Kamenac je hrapav i taloži se sve više i ako se ne odstrani dolazi do paradontitisa . Zubno meso se povlači ispod gingive, formiraju se džepovi, koji su puni bakterija, te dolazi do oštećenja alveolarne kosti što može izazvati gubitak zuba.

Paradontitis osim što može izazvati bol kod životinje, infekcije u usnoj šupljini mogu uzrokovati bolesti unutarnjih organa (jetre, bubrega i srca – endokarditis).

20150723_092252

Prehrana

Prehrambene potrebe pasa mijenjaju se kroz cijeli njegov život ovisno o dobi, aktivnosti psa i klimatskim uvjetima. Vrlo je važno štence i odrasle pse hraniti kvalitetnom hranom jer dugotrajno hranjenje neadekvatnom hranom može uzrokovati zaostajanje u rastu i bolesti.

Štence koji sišu, ako majka ima dovoljni mlijeka, nije potrebno ničim dohranjivati. Oni najčešće već s mjesec dana počinju polako jesti čvrstu hranu. Odbijene štence od majke u dobi od 6 do 8 tjedana valja hraniti s četiri obroka na dan u otprilike isto vrijeme. Zdjelice s hranom se ostave otprilike oko pola sata i ako štene ne pojede hranu, maknite ih. Ne ostavljajte štenetu stalno dostupnu hranu. Možete izabrati bilo suhu ili mokru hranu, ali prije hranjenja provjerite na pakiranju je li ta hrana prikladna za dob i pasminu vašeg šteneta. Pravilan odabir hrane je jako važan jer štenci imaju mali volumen želuca te pojačanu potrebu za hranjivim tvarima zbog rasta i stoga hrana mora biti pravilno izbalansirana i koncentrirana. Pogreške u hranjenju u ovoj dobi mogu izazvati posljedice u razvoju koje se ispravljaju nekada dugotrajno, a nekada se i ne mogu ispraviti. Vlasnici često griješe jer štenetu daju povećanu količinu hrane što uzrokuje pretilost u malih pasmina, a kod velikih ubrzani rast koji uzrokuje pretjerano opterećenje za koštani sustav i dovodi do raznih abnormalnosti u razvoju. Dnevnu količinu preporučene hrane štencima valja podijeliti na četiri do pet obroka dnevno do oko desetog tjedna starosti, a zatim na tri obroka dnevno do 5-6 mjeseca starosti. Dva puta dnevno se hrane štenci u dobi od 6 mjeseci nadalje.

DSC00851

Hrana za odrasle pse pomaže odražavanju zdravlja i vitalnosti organizma. Također je važno držati se uputa na pakiranju o količini hrane za određenu težinu psa. Za aktivnije pse kao i za pse koji žive u hladnijim klimatskim uvjetima potrebe za energijom su veće tako da im je potrebna i veća količina hrane od one propisane na pakiranju. Dnevnu količinu hrane odraslim psima valja dati odjednom ili podijeliti u dva obroka. Stari psi su manje aktivni te su im stoga energetske potrebe za održavanje organizma oko 20% manje nego kod mlađih pasa. Vlasnici često griješe i ne smanjuju količinu hrane svome starom ljubimcu tako da često stariji psi imaju prekomjernu težinu, a posljedica pretilnosti su bolesti koštanog sustava i zglobova, bolesti srca i krvožilnog sustava, bolesti jetre, šećerna bolest i dr. Sve te bolesti skraćuju životni vijek i smanjuju kvalitetu života psa.

20150825_102052

Ako su štenci ili mačići ostali bez majke ili majka nema dovoljno mlijeka potrebno ih je hraniti. Hraniti se ne može kravljim mlijekom već posebnim mlijekom u prahu za štence tj. mačiće. Kravlje mlijeko sadrži previše laktoze (mliječnog šećera) što može uzrokovati probavne smetnje i manje je bogato hranjivim tvarima od mačjeg i psećeg mlijeka. Mlijeko u prahu se jednostavno priprema i daje se uvijek svježe pripremljeno na temperaturi od 38 stupnjeva Celzija bilo putem malih šprica ili bočica s dudicama za hranjenje štenaca tj. mačića. Mlijeko se daje polako i u manjim češćim obrocima danju i noću. Bitno je da štence i mačiće nakon hranjenja lagano masiramo rukom po trbuščiću kako bi izazvali refleks pražnjenja crijeva i uriniranja. To se mora raditi u prva tri tjedna života. Mačići i štenci koji su ostali bez majke moraju biti na toplom (u idealnim uvjetima treba biti inkubator, termofor, zagrijana prostorija).

02102012671

Mačke su mesojedi i ovisne su o hrani životinjskog porijekla. Mačići do četvrtog tjedna starosti isključivo sišu i ovise o majci. Između šestog i osmog tjedna starosti odbijaju se od sise. Mačiće možete hraniti bilo suhom, bilo vlažnom hranom. Mačićima se daje hrana sobne temperature tako da otvorenu konzervu koju držimo u hladnjaku treba izvaditi prije da se zagrije. Mačićima se daje do osmog tjedna starosti pet do šest obroka na dan. Može im se omogućiti i stalni pristup hrani jer oni nisu skloni kao štenci prejedanju i debljini te razvojnim anomalijama koje iz tog proizlaze. U fazi odbijanja od sisanja i prelaska na krutu hranu mačići su skloni probavnim smetnjama. Rast zahtjeva puno energije i stoga su potrebe mačića za energijom četiri puta veće od potreba odrasle mačke. Potrebe za energijom ostaju visoke u prvih šest mjeseci starosti. U toj dobi mačići dosegnu 75% svoje konačne odrasle tjelesne težine i u toj dobi možete početi hraniti mačiće s hranom za odrasle mačke. Mačićima i odraslim mačkama posudice za hranu i vodu držite čiste i na uvijek određenom istom mjestu.

Odraslim mačkama je potrebno nekoliko obroka na dan. Tako, ako ostavite mački hranu u posudici, ona će je grickati malo po malo ovisno o potrebama. Mačka jede i po noći. Vodu mora imati stalno. Ni odrasle mačke ne vole hladnu hranu iz hladnjaka, probirljive su i vole raznolikost u svojoj prehrani. Ako im hrana ne odgovara radije će gladovati nego je pojesti.

16092012617